Stara Tisa / Tiha Tisa

Gde na kupanje? Gde na izlet?

Mi smo spojili izlet, klopu, piće i kupanje, tu kraj reke Tise. Zapravo Stare Tise, meandra koji je pretvoren u mrtvaju, dužine 24 kilometara. U selu Čurug, postoji dosta kafića i restorana na samoj vodi sa prilazom za kupanje. Tu je kafe restoran “Tiha Tisa” u kojem smo mi bili, sa divnom baštom i raznim simpatičnim detaljima, idealno mesto za odmor i kupanje. U sklopu bara postoji i lepo uređena peščana plaža sa suncobranima, kabinom za presvlačenje i improvizovanim tušem. Cene pića su jako pristupačne, nas petoro je cirkalo po dva do tri pića svako, ukupan račun je bio 1800 dinara. Voda u mrtvaji je solidnog kvaliteta, nije baš najčistija ali je skroz ok za kupanje. Temperatura vode je bila dobra, tokom plivanja prelazite iz toplih u hladnije delove i obrnuto. Na kraju dana smo seli u restoranski deo da klopamo ali je usluga bila jako spora zbog gužve te smo krenuli ka Zrenjaninu da večeramo. Preporuka za dnevni izlet i kupanje. Postoji opcija i da se vozite čamcem, ali i da noćite kod njih.

Nedaleko od Tihe Tise u produžetku mrtvaje postoji i javna plaža. Nismo je posetili ali možete proveriti kakva je situacija na istoj. Pored same plaže postoje takođe kafići gde se možete rashladiti .

Zrenjanin je sam po sebi jako lep grad tako da predlažem da ukoliko niste bili, večernju šetnju odvojite za isti. Mi smo večerali u restoranu “Zanatlija” i hrana je bila jako ukusna, a porcije isto tako velike, tako da ukoliko niste baš puno gladni možete ih deliti među sobom. Cene su osrednje, u skladu sa količinom. Nedaleko odatle je i čuveni kafić “Central Perk” koji je tematski uradjen po seriji “Prijatelji” što će oduševiti sve verne fanove ovog kultnog remek dela. Takođe, dobio sam preporuku za klopu u “Lion Pub“-u te možete čekirati i to mesto, ja nisam uspeo.

U okolini Zrenjanina i Stare Tise se nalazi nekoliko zanimljivih lokacija za posetu ukoliko imate vremena: Arača, Carska bara, kupalište Peskara, dvorac Fantast, specijalni rezervat prirode “Slano Kopovo“. Ispod se nalazi google mapa na kojoj možete pronaći sva ova mesta o kojima sam pisao, koristiti kao navigaciju. Ukoliko vam se dopao tekst, podelite ga sa drugima!

Mapa svih navedenih lokacija.

Za više ovakvih ideja zapratite me na instragramu.

Kako do Lazareve stene?

U narodu se naziva Lazareva stena, meštani je nazivaju Velika. Meštani su oduvek bolje znali.

Nedavno, 2015. završena je akumulaciona brana Rovni, kada je od reke Jablanice nastalo jezero. Pre svega služi za vodosnabdevanje Valjeva i okolnih mesta, ali lepota koja je nastala može služiti svima nama, za odmor, kupanje i uživanje. Vidikovac “Lazareva stena” iznad reke sada je postao još atraktivniji. Još uvek mnogima neotkriven, pogled sa ovog mesta na jezero je zaista fantastičan, po meni je ušao u top 5 vidikovaca u Srbiji, bez preterivanja. Kažem, jezero se uklopilo u ovaj predeo kao da je sama priroda napravila ovo čudo, a ona kada stvara to su uvek remek dela. Napravili smo nešto najbliže tome.

Tokom posete i nakon toga mnogi su me pitali kako da dođu tamo i gde je ta lokacija, te evo objašnjenja:

Do vidikovca uopšte nije teško doći, jako je pristupačan, tako da ga možete osvojiti sa malom decom, bez previše napora. Od tačke gde možete parkirati auto, potrebno je oko dvadeset minuta peške, laganog uspona do stene. Makadamska staza do vidikovca započinje u selu Stubo, nedaleko od seoskog groblja, gde inače možete parkirati auto kraj puta. Označio sam Vam na mapi ovde tačku gde uspon započinje. Makadam pratite blago uzbrdo, gde na dva mesta postoji i tabla sa oznakom da ste na pravom putu. Kada dodjete do raskrsnice na proplanku, imate tri opcije, vi birate levi put koji vodi blago nizbrdo.

Mapa svih lokacija u valjevskom kraju ovde.

Nakon toga imate još jedan mali deo kroz šumu i stižete do cilja! Sa leve strane ćete videti malo strmiji uspon do stene. Iz šume direktno izlazite na stenu sa najboljim pogledom, što daje još jednu čar i momenat iznenađenja.

SAVETI:
– Iako se makadam čini dovoljno širok da idete kolima do vidikovca, nemojte to raditi.
– Tokom boravka na steni budite obazrivi jer je dosta neravna a na velikoj ste visini.
– Zbog sve veće popularnosti, ukoliko imate mogućnosti obilazak odradite radnim danima u prepodnevnim časovima.
– Ponesite flašicu vode i čokoladicu sa sobom, ali smeće za sobom u povratku ponesite.
– Ovaj predeo je stanište zmija, iako ih nismo videli budite obazrivi naročito kod stena.
– Imajte na umu da je brana Rovni i jezero izgrađeno pre pet godina te da google mape nisu apdejtovale sve puteve u okolini, da i dalje prikazuju stare putove kroz jezero a ne prikazuju neke nove. Svakako nije teško snaći se prema navigaciji. Do sela Stubo možete doći preko same brane ili putem preko manastira Lelić, ukoliko dolazite iz pravca Valjeva.

Za više ovakvih informacija, fotografija i ideja zapratite me na instagramu.

Predlog za smeštaj u blizini Lazareve stene: Ranč Harmonija

Mapa svih turističkih lokaliteta u okolini.

Moj tekst o Lazarevoj steni i valjesvkom kraju na portalu pink.rs

Momenti: Ruine

Kada saberete dva psa, četiri, recimo, prespavane noći i dva godišnja doba za to vreme, rezultat je osmoro nas koji smo pobili sve teorije slučajnosti. Aleksinac pamtim po najboljem pogledu u gradu, sa balkona kuće koju nam je tetka poklonila na par dana. Nije joj bilo dovoljno te je za nas pripremila i picu, princes krofne, koh. Nisam ga jeo godinama, prisetih se detinjstva i zelene plastične činije iz koje je često virio. Sa puno mleka. Kafu ne pijem, ali njih petoro po pet šoljica dnevno. Deminutiv je zapravo greška. Sudeći po željama, mnoge se ostvaruju. Na tom brdu iznad praznog grada, ponovo sam osetio kako je kada nisi zatvoren u četiri zida.

Izreka “nije bitno gde ste, već s kim ste” odvela nas je nekih dvesta kilometara od Beograda, u pusti, nespretno docrtani, kišoviti Aleksinac. Da ga temeljno obiđemo sprečavali su nas naizmenično virus i kiša. Razjareno plavetnilo organa reda. Nered je plodno tlo za ideje koje ponovo naviru. Želeli smo mnogo, dobili smo. Zapravo, ne to mnogo. Drugo mnogo. U pauzama smeha ugrabili smo trenutke dok su tamni oblaci kao pekinezeri samo kevtali, ujedali nisu. Utisak je da ove ulice, reka, mostovi, te zgrade i parkovi imaju dosta potencijala koji se za sada koristi na kapljice. Centralna pešačka ulica, sređena je, popločana i oplemenjena šarmantnim drvoredom. Iako teča strinine tetke lokalnog vezira verovatno radi na proizvodnji kanti za smeće, te su ih posadili u beton na svakih metar i po, koliko je dovoljno da prosečan Srbin zaboravi za šta one služe. Pardon maj frenš. Brojanje me je omelo u razgledanju fasada, taman kada je prestalo, naleteo sam na crkvu Svetog Nikole iz 1837. Okružena je školom, zgradom opštine, sudom, drvećem, čineći jako zanimmljiv kutak ovog grada, meni najdraži. Dok sam ispod metalne pečurke čekao autobus koji nikada neće doći razmišljao sam kako bih eventualno dodao po neku boju. Još koje drvo. Nastavili smo ka Moravici, znate onu rečicu iz Sokobanje? Ta hladna gospođetina. Kad ono, bum! Napuštene zgrade, silos, fabrike, može li lepše, može li bolje? Ne krijem oduševljenje takvim lokacijama, gde naviru ideje za fotkanje, uredjenje, transformaciju. Gde pod nogama puckaju ostaci cigala, stakla i poločica, razbijeni prozori iscrtavaju svetlost po popucalim zidovima. Na tom mestu nastao je ovaj momenat, gde svi još uvek nedovoljno upoznati poziramo u nepoznatom. Neko će već kupiti taj silos, zeleni krov ofarbati u žuto a ovaj ram pretvoriti u izlog.

Od prirode smo ugrabili jedino čuveni park Brđanku. Čuveni jer ja tako kažem. Nismo uspeli da overimo Soko grad, vodopad Ripaljku ili manastir Jermenčić. Zamenjeni su palačinkama sa linoladom i seckanim lešnicima koje je Cakana pripremala dok smo mi posmatrali kišu razmenjujući reči. Prethodno je sastavila spisak želja, moje izgrešila. Opraštam i volim. Maja joj je bila šegrt pomagač, na prinudnom radu. Neša je istezao svoje telo i želju za ljudima. Miloš pričao o ovcama u Argentini. Đole želeo da ih pojede. Anja je uz špricer u ruci zauzimala domene i nazive na instagramu. Deni prepričavao prošlost i sadašnjost.

Smeh.
Ja sam tim osmehom bojio ruine.