Milano

Milano nije najlepši grad u Italiji, ali mi je ipak jako drag. Njegov kosmopolitski duh, uske uličice sa najboljom hranom, velike ulice sa drvoredima, kanali, moderna arhitektura, pa čak i ceo fenseraj koji preliva. Svi ti skupi butici, modne marke, doterani ljudi, u Milanu nekako izgledaju prirodno, u svom izvornom staništu. Predstavljam jedan od mojih boravaka, u etapama, onako kako je bilo. Ah taj Milano, industrijski šišmiš. Sa stanice Porta Galibardi vučem kofer po praznim mračnim ulicama do smeštaja, srećom nedaleko odatle. Ovo je mesto gde se sav život odvija u par ulica, sve ostale su postnuklearna praznina. Klikom na sva mesta koja sam obišao, a koje preporučujem idete na tačnu lokaciju istih. Uživajte.

Avgust. Kažu da Milanezi nisu tu tokom leta, da beže od proklete vrućine i užarenog vazduha, idu ka svojim vikendicama u planine ili plaže na jugu. Možda i to doprinosi ovoj praznini, momentima kada se sami vozite u tramvaju a lift u zgradi ostaje na vašem spratu satima. Nedelja jutro, krećem se ka severu, do zgrade Palazzo Lombardia, gde se svake nedelje (dan) možete popeti na vrh (39. sprat) odakle se pruža predivan pogled na grad. Kažu. Ja nisam imao tu sreću, baš tog dana su Italijani odlučili da praznuju, kažu e baš ove nedelje ne radimo, svih ostalih punom parom. Da im verujem. Svakako preporučujem da dodjete ovde i besplatno uživate u panorami, verovatno vredi, ostaje mi da proverim sledeći dolazak. Nedaleko od tih modernih visokih zgrada, nalaze se čuvene zgrade koje dišu, Bosco Verticale. Dve višespratnice, zelene, kao posute raznim rastinjem, drvećem, žbunjem, cvećem, sjajna ideja sprovedena u delo. Milano je inače poznat po zagadjenom vazduhu te je ovo jedan pomak ka promeni, koja se uskoro mora desiti. Ove zgrade takodje koriste otpadne vode kako bi sve te biljke po svojoj fasadi i terasama održavala, što je još jedan ekološki korak.

Ukoliko volite modernu arhitekturu, možete produžiti i do UniCredit tornja i uživati u okolnim zgradama, pre nego se zaputute južnije, ka toplom, obojenom centru, gde fasade nisu staklene a ljudi popunjavaju trotoare. Nekada i previše. Gladni? Brera distrikt nudi pregršt zanimljivih restorančića i barova, sa sjajnom klopom, uske uličice pune šarma, mir i žamor u jednom. Ponekad spora usluga, pomalo neljubazni, ipak zavodljivi. Italijani.

Sforza dvorac, sagradjen u 15. veku svakako je jedan od simbola ovog grada i nemoguće je izbeći ga. U sklopu samog zdanja se nalazi i muzej kao i galerija koje možete posetiti, veliki park iza zidina. Ovde možete provesti čitavo popodne u razgledanju svih detalja, prostorija, jezera, kapiju grada Porta Sempione.  Tokom dnevne vreline se možete odmoriti ispod nekog drveta, popiti nešto, pojesti, napraviti piknik. Zaklon od sunca možete pronaći ni manje ni više nego i na groblju. Monumentalnom groblju, severnije od tvrdjave, nekih 15 minuta hoda. Mesto gde su sahranjeni poznati Milanezi ali i stare porodice sa ovih prostora. Grobnice kojih ima bezbroj, predstavljaju zaista jedna umetnička dela svaka za sebe. Proveo sam ovde oko dva sata, ali mislim da nisam obišao ni trećinu onoga što ovaj muzej na otvorenom nudi. Nisam siguran da li obilazite ovakva groblja na putovanjima, ukoliko nikada niste, probajte jer možete doživeti zaista lepe trenutke koliko to bizarno zvučalo. Ovde se ispisuje istorija, čuvaju priče koje možete nekada i čuti.

Svoju porodičnu priču mi je ispričao totalno nepoznati lik, nekoliko kolena unazad mu žive u ovom gradu. Prošao sam pored njega, stajao je kraj grobnice sa flašom vode u ruci, zaustavio me i pitao odakle sam. Krenula je priča, od Srbije u kojoj je bio, fudbalskih klubova, do dirljive priče o njegovoj porodici, prabakama i pradekama koje je došao da poseti. Proveli smo na tom mestu nekih dvadeset minuta, a saznao sam celu jednu večnost. Najbolje uspomene i znanje o jednom mestu stičete kroz ovakve priče sa lokalnim ljudima, koji su zapravo živi svedoci onoga za čim na putovanjima tragate. Još nekoliko sati, pa i dana bio sam pod utiskom i dirnut pričom koju je odlučio da podeli sa strancem. Koliko nas je spremno da priča o svojim životnim pričama sa ljudima koje ne poznajemo? A koliko toga gubimo ne radeći to.

Gde Kineza nema, to grad nije. Kineska četvrt, više strpana u jednu ulicu nudi pregršt radnji sa jeftinom robom, koja se brzo kvari ali služi svrsi. Živo je, drugačije, neki čudan spoj kineske i italijanske mode, mirisa. Ako vam je draža njihova kuhinja od lokalne, ovo je pravo mesto da isprobate neke specijalitete. Ako vam je obe kuhinje preko glave, tu je i Mekdonalds, prkosi svima. Cela ulica ne izgleda kao blok 70, ne bojte se, mnogo čistije, lepše i doteranije. Italijani su velike estete, te su lokalni Azijati poprimili taj karakter. Na putu izmedju groblja i dvorca, vredi posetiti svakako ovaj kutak.

Odakle krenuti kada je centar grada u pitanju. Simpatičan, užurban, haotičan, pomalo odbojan, prepun ljudi. Koliko u ostalim delovima osećate samoću, toliko ovde čeznete za prostorom. Koliko ljudi toliko i tramvaja, mimoilaze se u centru i šire kroz sve pore Milana. Skoro da nemate ulicu u ovom gradu koja nema ili nije imala šine, uvek ih iznova postavljaju i vade, menjaju linije, produžuju i skraćuju. Nigde nisam video toliko koloseka koliko ovde, zapuštenih i u funkciji. Pored mode, ovo je grad sa jednom od najrazvijenijih tramvajskih mreža u zapadnoj Evropi. Ko još ne voli tramvaje, žute i šarmantne, sa drvenim klupama, uskim prozorima, harmonika vratima. Pre nego se odvezete iz centra, da mu se vratimo. Duomo katedrala predstavlja glavnu atrakciju, gradjena skoro šest vekova, danas treća najveća u Evropi. Možete sa krova najbolje videti svu tu masivnost i bogatstvo detalja. Ukoliko ne želite da platite, lep pogled se može imati i prekoputa, sa mesta Terrazza Aperol, doduše i ovde morate pazariti hranu ili piće, ali će pored očiju i stomak biti srećan. Fensi šoping je rezervisan za čuvenu galeriju Vittorio Emanuele II, tržni centar sa buticima visoke mode, skupih marki, svega onog što Milano čini centrom mode. Doduše, mislim da ni pet posto onih koji ovuda tumaraju, slikaju selfije, gledaju u izloge, ne udju a kamoli kupe nešto od robe. Tu su da se pokazuju, zato bežmo dalje, do Milanske skale, čuvene opere sagradjene 1778. na mestu stare crkve Santa Maria dela Skala, po kojoj je i dobila naziv.

Pre večere kod milanskih kanala, svratite da vidite “Poslednju večeru”, koja se krije u crkvi Santa Maria delle Grazie, možete platiti, ući, i uživati u ovom delu čitavih 15 minuta, a onda je vreme za sledeću turu. Napolje. Ekonomija je to. A kada smo kod nje, na putu od centra do crkve, prodjite preko trga Affari, gde veliki betonski srednji prst stoji na platou ispred banaka, statua postavljena na samom početku ekonomske krize. Tu je da pokaže javno mišljenje o bankama i bankarima koji su donekle i krivi za krizu kroz koju su svi prošli. Bilo je raznih kritika na statuu ali ona i dalje uspravno stoji, eto vam ga. Milano je jako, jako, ali jako vruć leti, već vam spomenuh, svako normalan beži odavde. Plaže nema, jezera nema, ima kanala koji su tu za šarmantni izlazak uveče ali ne i za kupanje. Spali smo na bazene, isprobali dva, jednim bili iole zadovoljni. Sledeći put kada budem pljuvao i kritikovao naše otvorene bazene, setiću se Milana. Bagni Misteriosi – u mnogo boljem stanju, voda vidno čista, mesta za ležanje, tračak hladovine. Milanosport Romano – prvi bazen koji smo overili bio je blagi šok, što bojom vode, te ostalim sadržajem. Nikako ne preporučujem ovaj, prvi možete posetiti i rashladiti se. Umočiti vrelu kožu, jer za plivanje i nema baš mesta.

Da li ste pomislili, u avgustu bolje da sam otišao na Arubu nego da se patim u ovom Milanu? Ionako sam mogao još malo da dodam za cenu karte preko Srbije pa da odletim do Arube, koliko sam je platio papreno. Svakako, u jednoj uličici ovde u ovom italijanskom gradu možete osetiti delić Arube, tačnije uživati u flamingosima koji se nesmetano i slobodno kreću po dvorištu jedne vile. Kupaju u fontani, uživaju u bogatom zelenilu, ignorišući turiste koji sa ograde pokušavaju da naprave neku dobru fotku. Kako bi stigli da otkrijete sve ove kutke, budete fleksibilni i uživate u sunčanim danima, preporučujem da iznajmite bajs i sa njim svuda špartate po gradu. Ima fora da se pretplatite na bajs na par dana, platite karticom, skinete aplikaciju na telefon i koristite bicikle koji se nalaze zaista po celom gradu. Na svakih kilometar, dva imate stanicu sa biciklama gde možete preuzeti ili ostaviti bajs. Više informacija možete naći na njihovom sajtu BikeMi. Zaista preporučujem. Tokom boravka smo možda jednom uhvatili tramvaj i jednom metro, sve ostalo smo obišli pedalama. Dobra stvar je da postoje i električni bicikli gde je potrebno upola manje truda oko pedalanja, prelaze se veće razdaljine a da se ne umorite previše.

Uveče, kada prodje dan, kada sumirate sve utiske, umorite se od sunca, obilazaka, fotkanja, kanali Navigli su pravo mesto za opuštanje uz hranu i muziku. Simpatično mesto, puno restorana, barova i zanimljivih prodavnica, uglavnom ručnih radova i zanimljivih predmeta. Mnoštvo ljudi, veselih i nasmejanih, imaćete utisak da ste u Veneciji, jer tu su i mostići kojima možete preći sa jedne na drugu stranu, ili okinuti jednu od poslednjih dnevnih fotki. Šta predlažem? Osim čuvenih pica sa rukolom u kojima sam se davio danima, sir i pršuta bili su nezaobilazni gost na stolu za ručak i večeru. Svakog dana. Uz zalogaje razmenite sa svojim saputnicima sve ono što ste doživeli, uživajte u priči, napravite planove za naredna putovanja. O čemu pričati na odmoru nego o narednim putovanjima?

A šta više reći o Milanu, imao sam mnogo toga da kažem, nisam siguran da sam uspeo deo. Obidjite parkove, ulice Torino i Corso di Porta Ticinesse, trg San Babila. Lutajte i pronadjite svoja omiljena mesta, obavestite šta je to što moram obići sledećeg puta. Obavezno probajte sladoled “Grom” sa ukusom kafe! A dok ga žnjapate u nenormalnim količinama, bacite pogled na moje fotke na instagramu.

Kako do Istanbula?

*** aerodom Ataturk se uskoro zatvara za saobraćaj, svi letovi sa njega biće preusmereni na novi IST aerodrom, najkasnije do kraja godine.

BEOGRAD > ISTANBUL (avion)
Iz Beograda je najjeftinije doći niskobudžetnom kompanijom Pegasus, koji do Istanbula leti Cene se kreću već od 88 evra (povratna karta, takse uključene, uključen ručni prtljag do 8kg, veliki kofer se doplaćuje 15 evra po smeru). Pegasus sleće na aerodrom Sabiha Gokcen.
Pored Pegasusa, direktne letove ka ovom prelepom gradu imaju i AtlasGlobal, AirSerbia i TurkishAirlines. Uvek proverite sve četiri kompanije za najnižu cenu za željene datume. Sve tri kompanije sleću na aerodrom Ataturk, ili uskoro na novi Istanbul aerodrom (do kraja godine). Cene se kreću od 179 evra (povratna karta, uključene takse). Čekirani kofer se kod nekih kopmanija podrazumeva u ceni kod nekih ne, tako da obratite pažnju na to šta ulazi u tarifu.
Nekada je moguće naći jeftinije karte preko kompanija Aegean i Tarom, ali sa njima je malo duži put zbog presedanja u Atini, odnosno u Bukureštu. Ukoliko su sve ostale baš skuplje, ovo nije toliko loša ideja.

SOFIJA > ISTANBUL (avion)
Za one kojima je Sofija bliža od Beograda, iz ovog grada do Istanbula lete TurkishAirlines (direktan let) kao i Aegean i Tarom sa presedanjem.

Sabiha Gokcen aerodrom
Ukoliko želite da sa ovog aerodroma dođete do centra grada, najjeftinija varijanta je da uhvatite autobus Havabus koji vozi do delova grada Kadikoy (1.70 evra) i Taksim (2.60 evra). Kadikoy je idealno mesto da uhvatite feribot jer autobus staje u luci. Taksi sa aerodroma do grada (Sutanahmet) košta oko 25 evra.

Ataturk aerodrom
Sa Ataturk aerodroma imate nekoliko opcija do starog jezgra. Postoji metro linija M1A kojim idete do stanice “Aksaray” gde prelazite na tramvaj T1 do trga Sultanahmet. Ceo put traje oko sat vremena i košta 1.70 evra po smeru. Za svaku vožnju posebno je potrebno kupiti poseban token, te će za put do starog jezgra biti potrebno dva komada. Ukoliko ostajete duže u Istanbulu, više se isplati da kupite IstanbulKart (1 evro) i sa njom plaćate prevoz (koji je jeftiniji ako njom plaćate). Ukoliko želite da idete do trga Taksim, postoji direktna autobuska linija preko kompanije Havabus. Put traje oko 40 minuta i košta 2.50 evra.

BEOGRAD/NIŠ > SOFIJA > ISTANBUL vozom

Što se tiče vozova, nažalost ne postoji direktna linija do Istanbula ali se može presedati u Sofiji. Voz Beograd Sofija saobraća samo leti (15. jun do 17. septembar) NOno što je dobro je karta Balkan Flexipass koja vam omogućava da putujete 3, 5, 7, 10 ili 15 dana unutar dva meseca, po ceni te jedne karte. To preciznije znači da kada pazarite kartu, ona vam važi dva meseca, a vi sami u ta dva meseca birate dane koje imate na raspolaganju za putovanja (imate 24 sata na raspolaganju za vožnju vozovima). Zemlje u kojima karta važi su Srbija, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Grčka, Crna Gora i Turska. A evo i cena:

Врста понуде

МЛАДИ

СЕНИОРИ

ОДРАСЛИ

Деца 4-12 год.

 

2. разред

2. разред

2. разред

2. разред

 

EUR

EUR

EUR

EUR

3 дана/2 месецa

45, 00

51, 00

60, 00

30, 00

5 дана/2 месецa

53, 00

71, 00

88, 00

44, 00

7 дана/2 месецa

70, 00

96, 00

120, 00

60, 00

10 дана/2 месецa

89, 00

125, 00

156, 00

78, 00

15 дана/2 месец

106, 00

149, 00

186, 00

93, 50

Kako do Jordana?

Jordan i drevni grad Petra su bili bliži nego ikada, uvodjenjem direktne linije niskobudžetne kompanije RyanAir iz Budimpešte do Amana. Možete za dosta solidan novac leteti i odsesti tamo, obići sve znamenitosti, uživati u istoriji, toploti, avanturi.

BEOGRAD/NS > BUDIMPEŠTA > AMAN 
Iz Beograda i Novog Sada do aerodroma u Budimpešti postoji kombi prevoz nekoliko agencija, od kojih je najpoznatija Gea Tours, koja naplaćuje svoju uslugu na ovoj relaciji 50 evra. Oni vas voze i kasnije pri povratku čekaju na aerodromu. Iz Budimpešte pomenuta kompanija za sada leti dva puta nedeljno, a cene povratnih karata  se kreću od 75 evra (takse uračunate kao i mali kabinski prtljag – ranac, veliki kabinski prtljag kao i čekirani prtljag se doplaćuju). Let traje 3 sata i 20 minuta.

Viza za Jordan
Viza se može dobiti na aerodromu pri sledanju i košta 50 evra, važi za jedan ulazak i msec dana. Za duži boravak i vize sa više ulazaka se moraju dobiti u konzulatu Jordana u Atini.

Aerodrom u Amanu
Najlakši način da se dođe sa aerodroma do grada je taksijem, put traje oko 35 minuta i košta oko 22 evra. Autobus sa terminala do grada ide na svakih 30 minuta, putuje oko sat vremena i košta 4.5 evra po osobi. Noću autobusi saobraćaju u 01, 03 i 05 časova. Od 6h ponovo kreće dnevni red vožnje.

Aman > Petra
Autobuska kompanija JettBus (trenutno im ne radi sajt pa zamolite svoj hotel/hostel da vam rezerviše polazak) ima svakodnevne polaske iz Amana za Petru i najlakši i najjeftiniji vid transporta je na ovoj ruti. Autobus kreće ujutru u 06:30 i stiže u Petru oko 10 časova. Povratak iz Petre za Aman je u 16H zimi ili 17H tokom leta. Svakako za obilazak Petre vam neće biti dovoljno jedno popodne tako da rezervišite smeštaj preko bookinga jednu ili dve noći. Cena u jednom smeru je oko 13 evra. Kada bukirate smeštaj za Petru, tražite u mestu Wadi Musa (mesto odmah pored lokacije drevnog grada).

Petra > Wadi Rum (pustinja)
Iz Petre (Wadi Musa) svakodnevno saobraća autobus do Wadi Ruma ujutru u 6h. Morate pitati u svom hotelu/smeštaju da vam rezervišu mesto u autobusu jer je broj ograničen. Cena je 6 evra po osobi, ukoliko ima malo putnika moraćete doplatiti jer u suprotnom vozaču se ne isplati ruta. Taksi na ovoj ruti izlazi oko 44 evra.

Aman > Aqaba > Wadi Rum
Direktan javni prevoz iz Amana do Wadi Ruma ne postoji, već se mora presedati u mestu Aqaba. Iz Amana možete ići kompanijom JettBus, put traje oko 4 sata i košta 8 evra. Nekoliko je autobusa iz mesta Aqaba (kreću blizu policijske stanice) do Wadi Ruma, u 06:30, 11, 13 i 15 časova. Cena karte je 4 evra.

Kuda za Novu godinu?

Idete li negde za doček Nove godine, da stojite pod vatrometom ili ispijate vino, odbrojavate sekunde do novog početka? Ili pak ostajete kod kuće uz božićne filmove ili kičasto nakindjurene pevaljke? Bilo kako bilo, praznici su, iako ih ne volite, dobar razlog da šmugnete iz grada, otputujete negde i iskoristite slobodne dane koje možda i nemate jer popis. Ovo je poslednji momenat da ugrabite neke karte, a evo nekoliko predloga:

Berlin je gradčina za sebe, drugačiji od svih ostalih kolega, konglomerat i užitak. Hrana, urbana kultura, hipsteraj, zabava i mir u jednom. Bio sam i i dem ponovo, za par dana. Zavolećete ga na prvi pogled ili biti ravnodušni, ali takvi gradovi su najbolji. Obidjite zgradu parlamenta sa koje se pruža divan pogled, muzeje sa bogatim postavkama, pre svega iz Drugog svetskog rata, trgove i parkove. Let iz Beograda, kompanijom EasyJet od 31. decembra do 07. januara košta 116 evra po osobi. Iz Niša se do Berlina može putovati od 30. decembra do 03. januara kompanijom RyanAir za 98 evra.

Malme, kažu biser kulture i zabave u Švedskoj, od Kopenhagena ga deli samo most Oresund, najduži most u Evropi, koji je sam po sebi velika atrakcija. Ja sam ga gledao sa Danske strane. Ja ga lično, zaludjen arhitekturom, znam po uvrnutoj beloj zgradi, Turning Torso, visokoj 54 spratova. Kapiram da se sa vrha vidi dosta, grad, susedni grad, more, zaliv i sve što treba. Let iz Beograda od 27. decembra do 03. januara preko kompanije WizzAir košta 100 evra. Za isto toliko se može pazariti let iz Niša, istom kompanijom, od 31. decembra do 07. januara.

Istanbul, grad o kome se mnogo priča, zavodnik koji nikoga još nije ostavio ravnodušnim, barem koliko ja znam. Ogroman, haotičan, ušuškan i neodoljiv. Pijace, trgovi, ptice, mostovi, džamije, ljudi. Svi ti mirisi i ukusi. Volite li cenkanje? Za kartu se baš ne možete cenkati, ali za ovaj period godine može se naći i više nego pristupačna cena. Iz Beograda, kompanijom Pegasus, let od 28. devembra do 04. januara košta 137 evra po osobi. Na putu do  moje novogodišnje destinacije, imam celodnevnu pauzu u ovom gradu i jako se radujem. Možda se vidimo tamo.

Amsterdam. Da li je potrebno reći nešto o ovom gradu a što predhodno niste čuli? Ne znam koliko ga vezuju za period zime i praznike, ali uživati u čulima milim da možete uvek priuštiti sebi. Pregršt galerija gde je ulaz besplatan, muzej Van Goga, „Eye“ filmski muzej, vožnja brodićima, poseta botaničkoj bašti, sve vas to čeka tokom dana, kada se oporavite od sinoćne žurke. Mladi idu zbog provoda, stariji zbog kulture. Ugrabite od svega po malo i provedite nezaboravne praznike u Holandiji. Kompanijom Transavia možete leteti iz Beograda od 30. decembra do 06. januara po ceni od 190 evra po osobi.

Venecija. Koliko je zanimljivo izgubiti se u uličicama ovog grada tokom leta, verujem da je potpuni dogadjaj i zimi. Posetite Crkvu Svetog Marka ili uživajte u istoimenom trgu, možda je tokom zimskih meseci prazniji te će biti prilike za jednu dobru fotku. Da li je hladno za vožnju u gondoli, proverite sami! Kompanija WizzAir iz Temišvara leti do Venecije od 30. decembra do 06. januara po ceni od 85 evra. Do Temišvara iz Beograda i Novog Sada imate nekoliko kombi agencija koja vas dovoze i čekaju u povratku za 30 evra po osobi (povratna karta).

Bukurešt. Da li ste ikada planirali da odete u glavni grad Rumunije, zemlje gde su se ljudi opametili i žive sve bolje? Sećate ih se jel da? Bukurešt nije najlepši grad Evrope ali zasigurno ima voju čar, široke ulice, ogromnu zgradu parlamenta, te uske ulice nadžidžane kafićima, fontane, lepe parkove, muzeje. Iz Temišvara možete posetiti ovaj grad za samo 24 evra (povratna karta) preko kompanije RyanAir, plus kombi prevoz 30 evra povratna. Datumi su od 28. decembra do 02. januara. Idealan trenutak da probate nešto novo, što je tu a ipak daleko.

Pretražite još datuma preko ovih agencija, možda ponadjete vama više odgovarajuće. Pratite me i pišite na instagramu za sve dodatne savete oko putovanja!